Haiku

HAIKU RENÉA MATOUŠEKA (recenzija)

 

 

Opus haiku pjesništva Renéa Matoušeka koji nam je ostao iz vremena do njegovog nestanka u Vukovaru 19. ili 20. studenog 1991. godine sastoji se od četiri teksta:

  1. 30 haiku pjesama zbirke „Žegar“ objavljene 1987. godine
  2. Haibuna „Samuraj ide sam u raj“ objavljenog u „Hrvatskoj riječi u Srijemu“ 1995.
  3. 30 haiku pjesama zbirke „Haiku uz Dunav i Vuku“ i
  4. 4 haiku iz Renéovih studenskih dana pod naslovom „Nekoliko haiku“.

U haiku pjesmama „Žegar“  René Matoušek, podrijetlom iz Slavonije, saživljava se s posve drukčijim ambijentom Dalmacije do uključivo lokalnog vokabulara.

Već prvi haiku te zbirke:

„usađen u dalmatinski krš / komadić slavonije / dunav u zrmanju pretočen“

Je u nekom smislu, resumé autorove biografije. Vrlo lijepa haiku-skica je treći haiku:

„kudin most na krupi / od rada povijenom starcu / leđa se okamenila“.

Deseti haiku sadrži i finu igru riječi u lokalnom narječju gdje „o“ prelazi u „u“:

„un guni kunja / preko musta / zeman je za prelo“.

Također, ima duhovitih asocijacija, neke vrste „metafora-koja-nije-metafora“ u jedanaestom haiku:

„gle Žegarsko polje / zelenom kanonadom pogođeno / kupusna tanad dozrijeva“.

Zbirka „Žegar“ sadrži i duhovitu parafrazu klasičnog japanskog haiku: Matoušekov haiku 13.:

„plavog leptira / uspavala zrmanja / na rogu ovna“

Podsjetit će na Busonov haiku “Na zvono hrama / sletio pa zaspao / bijeli leptir“.

U pojedinom haiku ima i vrlo spretnih asonanca ili aliteracije; recimo u 21.:

„pretovarenom tovaru / na povratu iz mlina/ne miriše kruh ispod peke“.

Haibun „Samuraj…“ sastoji se, zapravo, od dva dijela pjesme u prozi: prvoj o puzavcu iz pjesnikove sobe i drugoj o susretu sa starim cestarom, sviračem u diple. Oba ta dijela su izvrsna – prvi kao haiku-doživljaj prirode i drugi kao haiku-doživljaj čovjeka.

Haiku zbirke „Haiku uz Dunav i Vuku“ slogovno-metrički većinom su u strogom 5-7-5 klasičnom metru. Tematski, René je ponovno u svojoj prvotnoj okolini i znalački odabire haiku trenutke svojih doživljaja. Majstorski je, primjerice, drugi haiku:

„Čistimo sobu. / Vučedolska grlica / skuplja prašinu.“

Četrnaesti haiku:

„Čamac u zoru. / Napuštena sandala / plovi Dunavom.“

Je bogata slika o kojoj možemo razmišljati i nadopunjavati joj značenje interpretacijom. Također, nekoliko haiku ove zbirke sadrže ležerni, lagani humor, kao jednu od tipičnih značajki haiku pjesme:

„Cijedi se Dunav / domaćici iz torbe. / Šaranov rep.“

„Pljus u Dunav! / Obad sa Male Ade / gubi kupača.“

„Psić iz Šapudla / nevoljko krenuo na / vakcinaciju.“

Matoušekov 25. Haiku ove zbirke ko da naviješta tragediju istočne Slavonije, a i samog autora:

„Borovski dimnjak / okružile su vrane. / Još crnji je dan.“

I, kao da nam u sjećanje priziva velikog „Gavrana“ E.A. Poea.

Od četiri Renéovih haiku iz studenskih dana posebno je lijep

„pijesak od tebe ostao / pijesak / u mojim očima“

S obzirom na navedeno, slobodan sam najtoplije preporučiti da se haiku pjesme i haibun Renéa Matoušeka prihvate za tisak i objave, i to bilo u zasebnoj knjižici, bilo zajedno s drugim oblicima njegove poezije i proze.

U Zagrebu, 25. veljače 1996.

Vladimir Devidé

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s