U meni ljubavi ima

Dječji zbor “Vukovarski golubići” objavili su CD na kojem se nalazi i pjesma “U meni ljubavi ima” koju je napisao René, a uglazbila voditeljica zbora Dubravka Ratkaj. Pjesmu izvodi Pjevački zbor “Dunav” iz Vukovara.



Također možete pročitati  nekoliko tekstova koje je René objavljivao u Književnoj reviji iz Osijeka (Samuraj ide sam u raj) i Osječkom tjedniku (Avanture zubara iz Vukovara), tekst “Esperantist René u svijetu” Spomenke Štimac s video ulomkom kazališne predstave Studentskog esperantskog kluba „Gastamo” iz Zagreba i pogledati  video zapis s promocije knjige “Žegar” u Obrovcu 1988. godine.

*************************************************************************

Možete pogledati i izvještaj s književne večeri “Naš René” u Veliko Gorici 1996.

**********************************************************************

Video zapise sa promocije knjige “DA za Renéa” možete pogledati OVDJE.”



René, sretan ti rođendan

SJEĆANJE NA RENÉA

René Matoušek, rođeni vukovarčanin, veliki dio svog života proveo je u Velikoj Gorici koju je, svojim stvaralaštvom i djelovanjem u svim aspektima kulturnog života, zauvijek obilježio i umjetnički zadužio. Sva ljeta svoga djetinjstva proveo je kod bake u Velikoj Gorici, gdje se i preselio 1977. dolaskom na studij.

Prva knjiga  ‘Jaka veza’ objavljena mu je 1980. u goričkoj Biblioteci Albatros, a u širok opus njegovog stvaralaštva uvodi nas knjiga ‘Da za Renéa’, koju 1997. objavljuje Narodno sveučilište Velika Gorica. Velik broj radova koji tek čekaju na objavljivanje čuva Renéova obitelj u Velikoj Gorici. Godine 1990. vratio se u Vukovar, u kojem se zadnji put čuo njegov glas preko radio valova kada je uputio poziv za pomoć koji je prenesen radijskim postajama diljem Hrvatske. U Vukovaru je prije točno dvadeset godina izgubio život. Stomatolog, pjesnik, skladatelj, publicist i esperantist; René Matoušek je nezaobilazan dio velikogoričke kulturne baštine, i dio života mnogih Velikogoričana.

MALA NOĆNA MUZIKA

Prije nekoliko tjedana, nakon završetke jedne manifestacije, nas nekoliko se iskralo za vrijeme domjenka na stražnji izlaz zapaliti cigaretu. S obzirom da se srećemo vrlo rijetko, kad nam se poklope raznorazni kulturni događaji, ti trenuci  iskradanja nam služe ujedno i kao nadoknada propuštenog vremena. Neka vrsta info updatea. Tako smo i ovaj put stajali u mraku i elaborirali što kod koga ima novog. Nakon svih novosti priča je otišla u svim smjerovima u kratkim crticama i natuknicama. I onda smo nekako u isti tren svi zašutjeli. A netko je odjednom pitao: Sjećate se Renéa?

Svi smo se odmah nasmiješili. I pričali o Renéu. Jer; svi imamo priču o Renéu. Puno njih zapravo. Teško bi mi bilo povjerovati da postoji osoba u Velikoj Gorici, ne uključujući tu najmlađe generacije, koja nema priču o njemu ili koja barem ne zna tko je René.

Osobno sam ga upoznala zahvaljujući jednoj od svojih najvećih životnih ljubavi; knjigama. Ono što je najljepše kod Renéa je slijedeće: kako god (i kad god) ga upoznali, ne možete reći ništa drugo nego da ste ga upoznali osobno. Pa makar samo pročitali njegove pjesme; s punim pravom možete reći da ste ga osobno upoznali.

Mlađe generacije će vjerojatno pitati tko je René. Kad objašnjavam tko je netko, imam naviku usporediti tu osobu s određenom vrstom glazbe. Ili točno određenom pjesmom. Za tu moju naviku kriva je jedna moja druga životna ljubav; glazba naravno. Svjesna sam da te moje usporedbe mnogima mogu čudno djelovati, pogotovo kad za nekog klasičara kažem da je čisti rokenrol. Ali u mojem mentalnom sklopu jasno sam time dala do znanja da govorim o nekom tko je toliko dobar da bolji biti ne može.

Dakle, ako me pitate jesam li ikada uživo razgovarala s Renéom, odgovor je ne. Ali, vjerujte  poznajem ga osobno. I imam svoju priču o njemu. I više njih. To su moji osobni trenuci koji su se u određenim vremenskim razdobljima isprepletali sa susretima s njim. Nekad kroz sjećanje, nekad kroz stih, nekad kroz razgovor s dragim mi ljudima na nekom stražnjem izlazu nakon nekog nastupa.  I neizbježno na većini književnih događanja, koja u pravilu ne mogu proći bez čitanja njegovih stihova. A kada jednom pročitate riječi Renéovih stihova ostati će zauvijek u Vama, odzvanjajući svom žestinom života, poput rokenrola, i to rokenrola koji se svira kao Mala noćna muzika.

Autor: Sonja Filipović

www.vgdanas.hr

NAŠ RENÉ ŽIVI U RIJEČIMA

Književna večer posvećenu Reneu Matoušeku
u utorak, 22. studenoga 2011. u 19 sati
Knjižnica Galženica, Trg S. Radića 5, Velika Gorica

gošća: Spomenka Štimec
tekstove čitaju Ivan Ožegović i Leon Romčević
tekstove odabrala Marija Ivanović


Rene Matoušek  je rođen u Vukovaru 1958. Ubijen je  u rodnom gradu u studenome 1991. godine, identificiran nakon 11 godina i pokopan 22. studenoga 2002. u Aleji hrvatskih branitelja u Vukovaru.
Za vrijeme studija stomatologije, prije tridesetak godina, Rene je boravio u majčinoj obitelji Brigljević u Velikoj Gorici i bio vrlo aktivan u kulturnom životu grada. Prva njegova knjiga Jaka veza objavljena je 1980. godine u izdanju Narodnog sveučilišta u Velikoj Gorici, u novopokrenutoj Biblioteci Albatros.  Osim pjesama pisao je priče i feljtone i objavljivao ih u novinama i časopisima. Intelektualac, humanist, kozmopolit i domoljub znao je i (duboko) osjećati (i predosjećati!) i misliti i pisati.



Zahvaljujući Reneovoj ujni Veri Brigljević, brižnoj skupljačici svih njegovih tragova, otrgnuti su zaboravu mnogi stihovi i zanimljivi zapisi razasuti po papirićima i bilježnicama. A ima ih još kod prijateljica i prijatelja…
mr. sc. Marija Ivanović

Međunarodni haiku susreti “René Matoušek” u Obrovcu

Haiku susreti u Obrovcu, započeti prošle godine, posvećeni su poznatom hrvatskom haiku pjesniku René Matoušeku, koji je mučki ubijen u Vukovaru 20. studenoga 1991. godine tijekom Domovinskog rata

Bilosnić i Matoušek u Zadru, 21. siječnja 1986..jpg

Bilosnić i Matoušek u Zadru, 21. siječnja 1986.

U okviru programa 4. Obrovačkog kulturnog ljeta, u utorak 28. travnja 2009. godine s početkom u 12,30 sati u Domu kulture u Obrovcu bit će održani 2. Međunarodni haiku susreti “René Matoušek”.

Haiku susreti u Obrovcu, započeti prošle godine, posvećeni su poznatom hrvatskom haiku pjesniku René Matoušeku, koji je mučki ubijen u Vukovaru 20. studenoga 1991. godine tijekom Domovinskog rata. Za petogodišnjeg radnog vijeka (1985.- 1990.), kao stomatolog u Žegaru, nedaleko Obrovca, Matoušek je objavio knjigu haiku pjesama “Žegar”, koju je uredio priznati hrvatski književnik Tomislav Marijan Bilosnić, inače idejni pokretač i voditelj ovih Susreta.

Druge Međunarodne haiku susrete u Obrovcu prati i zasebno tiskani Haiku Zbornik, u kojega su uvrštene pjesme sedamdesetak haiku pjesnika, koji su se sa svojim radovima prijavili na ovu manifestaciju.
Haiku autori iz Hrvatske su: Anđelić Maslovarić, Rajka; Bilosnić, Tomislav Marijan; Bogović, Zlata; Bukva, Borivoj; Buljac, Miljenko; Butković, Silvija; Erman, Nevenka; Funda, Željko; Hrg, Franjo; Ivelja, Ana; Jembrih Cobovečki, Ivica; Karalić, Dino; Knežević, Sanja; Korbus, Dubravko; Kovačević, Marinko; Kraljić, Evica; Lovrić, Fabijan; Lukačević, Ljiljana; Maretić, Marija; Maretić, Tomislav; Matas, Duško; Mršić, Ljudmila Milena; Mileta, Malvina; Miljković, Mirjana; Mimica, Zoran; Nazansky, Boris; Pavlinović, Dejan; Penović, Zvonimir; Petrov, Sanja; Pogorilić, Marija; Popović Poje, Jasna; Primorac, Vera; Prodanović, Živko; Radovančević, Ljubomir; Rajter, Mirjana; Romich, Vjekoslav; Rožić, Stjepan; Sarkotić, Slavica; Smolec, Ivica; Tičić, Ante; Vučinić Jambrešić, Željka; Vukelić Rožić, Đurđa; Vuković, Mladen; Vulić, Petar; Zalokar, Jadran ;Zrilić, Stipe; Zrnec, Božena; iz Albanije: Kallupi, Milianov; Lazaj, Lida; iz Bosne i Hercegovine: Plavšić, Stanoje; Radovanović, Gordana; Soldo, Ružica; iz Makedonije: Sarajlija, Nikola; Spahiu, Mustafa; i iz Srbije: Božić, Jovanka; Cekić, Slobodan; Mijajlović Adski, Dušan; Nikolić, Zoran; Ristić, Dragan J.; Stojanovski, Bogdanka; Važić, Saša.

Zbornik kojega je uredio Tomislav Marijan Bilosnić donosi još i pjesme posebno posvećene stradanju Renéa Matoušeka u Vukovaru, a koje potpisuju Tomislav Marijan Bilosnić, Tomislav Maretić i Marinko Kovačević, kao i izbor Renéovih pjesama posvećenih Žegaru, i Vukovaru (rijekama Dunav i Vuki), te kratku biografiju ovog pjesnika rođenog 1958. godine u Vukovaru.

Namjera je organizatora ovih Susreta, Društva hrvatskih književnika, Ogranak Zadar, Udruge 3000 godina Za dar iz Zadra i Obrovačkog kulturnog ljeta da se susreti posvećeni René Matoušeku slijedeće godine uz Obrovac održe i u Vukovaru.

************************************************************************************************

Krv, vrisak, ruža.
René Matoušek sam
u Vukovaru.

Tomislav Marijan Bilosnić

************************************************************************************************

autor: ezadar.hr

objavljeno: 22.07.2009

René Matoušek u Zelengradu

ZELENGRAD –  U sklopu manifestacije „Odškrinimo vrata Bukovice», te obilježavanja desete obljetnice Zavičajnog kluba „Janko Mitrović”, u Zelengradu, u Domu zavičajnog kluba, u subotu 4. rujna 2010. godine, s početkom u 15,30 sati održavaju se 3.međunarodni haiku susreti „René Matoušek”…
Međunarodni haiku susreti, koje je pokrenuo Tomislav Marijan Bilosnić, ove su godine okupili pedesetak haiku pjesnika iz Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Srbije.
Susrete je organizirala Udruga 3000 godina Za dar, uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
U Zborniku 3. međunarodnih haiku susreta „René Matoušek” iz Hrvatske su zastupljeni: Boris Domagoj Biletić, Tomislav Marijan Bilosnić, Olja Bučo, Silvija Butković, Ana Truban Dolenec, Željko Funda, Miro Grubić, Zlatko Juras, Evica Kraljić, Daniel Mohorović, Ljubica Kolarić-Dumić, Fabijan Lovrić, Ljiljana Lukačević, Vlatko Majić, Duško Matas, Tomislav Maretić, Marija Maretić, Ljudmila Milena Mršić, Malvine Mileta, Ivo Markulin, Boris Nazansky, Valerio Orlić, Stanko Petrović, Marija Pogorilić, Joža Prudeus, Jasminka Predojević, Stjepan Rožić, Mirjana Rajter, Slavica Sarkotić, Ivica Smolec, Marinko Španović, Drago Štambuk, Ante Tičić, Đurđa Vukelić-Rožić, Željka Vučinić-Jambrešić, Jadran Zalokar, Božena Zernec, Božica Zoko i Stipe Zrilić; iz Albanije: Kujtim Agaliu, Elisabeta Tafa, Milianov Kallupi, Nexhip Bashllari; iz Bosne i Hercegovine: Ranko Pavlović; iz Makedonije: Mustafa Spahiu; iz Srbije: Jovanka Božić, Dragan J. Ristić, Slavko Sedlar, Borivoje Sekučić i Saša Važić.
Prva dva susreta održana su Obrovcu, dok je treći organiziran u Zelengradu. Ovi se susreti organiziraju kao spomen na haiku pjesnika i nadasve velikoga humanista René Matoušeka, koji je krajem studenoga 1991.godine mučki ubijen u rodnom Vukovaru tijekom srbočetničke okupacije.
René Matoušek početkom 80-ih godina kao mladi stomatolog doseljava iz Vukovara u Žegar, u Bukovicu, gdje uza svoju stomatološku praksu potaknut čudesnošću krajolika počinje pisati haiku. Čovjek koji je među ovdašnjim pukom bio poznat kao onaj koji je „prvi među ljude donio četkicu za zube” ili jednostavnije „zubar iz Žegara” zapravo je postao i prvi pjesnik ovog od svake civilizacije i kulture zabačena kraja. Zajedno s književnikom i slikarom Tomislavom Marijanom Bilosnićem održao je prvu pjesničku manifestaciju u Obrovcu, zapravo prvu kulturnu priredbu takvoga tipa u Obrovcu uopće.
Kao spomen na Renea Matoušeka koji je kao mlad liječnik i jedan od protagonista obrane Vukovara pisanom riječju podnio težinu barbarstva svojom nedužnom i mučeničkom smrti, na prostoru Bukovice svake se godine okupljaju haiku pjesnici iz Hrvatske i svijeta. Svaki haiku susret popraćen je zasebnim haiku zbornikom..
Nakon pjesničke manifestacije za sudionike će biti upriličen zajednički ručak pripremljene izvorne zdrave hrane Bukovačkog kraja, a potom će se nastaviti program obilježavanja desete obljetnice Zavičajnog kluba „Janko Mitrović” s olimpijadom starih sportova i zabavnim programom.

Piše: R.I.

www.057info.hr

Objavljeno: 01.09.2010

Otkrivanje bisti ispred “Hrvatskog doma” na Dan grada Vukovara

POSTAVLJANJE BISTI DVOJICE VUKOVARACA: RENEA MATOUŠEKA I SINIŠE GLAVAŠEVIĆA

Rene Matoušek, vukovarski je stomatolog, pjesnik, pisac, glazbenik, esperantist i radio amater čiji je mladi život prerano prekinut od zločinačke ruke za Domovinskog rata. Njegov se glas čuo i putem Hrvatskog radija Vukovar s kojeg je Rene uz pomoć još jednog radio amatera prenio vapaj Vukovara za pomoć. Njegovi su posmrtni ostaci ekshumirani iz masovne grobnice na Novom groblju i pokopani nakon deset godina na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Upravo dolaskom na Reneov pokop oko stotinu prijatelja iz njegovih studentskih dana i građana Velike Gorice, gdje je proveo djetinjstvo kod djeda i bake, došlo je na ideju da umjesto vijenaca prikupe novac kako bi mu napravili bistu. Mladen Mikulin, kipar iz Velike Gorice i jedan od Reneovih prijatelja, odmah se prihvatio posla te počeo raditi bistu u glini, a potom i gipsu. U konačnici će Reneov lik biti u bronci, a lijevat će ga zagrebačka ljevaonica. Rene se 1990. godine uključio u rad na obnovi zatomljenog hrvatskog identiteta grada i aktivnog sudjelovanja u ponovnom ustrojavanju Društva “Hrvatski dom”, koje ga je imenovalo tajnikom. Stoga će njegova bista biti postavljena upravo ispred “Hrvatskog doma”. Pored Reneove biste postavit će se i bista kolege Siniše Glavaševića. Naime, i ova se ideja javila spontano prigodom jednog razgovora običnih ljudi. S obzirom da je Siniša bio novinar, te da u Hrvatskom novinarskom društvu (HND) postoji zaklada “Siniša Glavašević” koja skrbi o djeci poginulih novinara i snimatelja, logično je bilo da se takva ideja predloži HND-u. Dragutin Lučić – Luce, predsjednik HND-a je prijedlog iznio na Vijeće što je i prihvaćeno.

Nakon toga se javio Ante Živković, čiji je sin Sinišinih godina također poginuo u Domovinskom ratu u studenom 1991. te izrazio želju za donacijom njegove biste. Mladen Mikulin će također raditi kalup, a lijevat će se u zagrebačkoj ljevaonici u broncu. Iako je prvobitno bilo riječi da će se biste postaviti ispred zgrade vukovarske Gimnazije čiji je Rene bio učenik, konačna je odluka da se obje postave ispred zgrade “Hrvatskog doma” čiji je Rene bio tajnik i na čiju je inicijativu Siniša postavljen za urednika Hrvatskog radija Vukovar. Postavljanje bisti na postament i njihovo otkrivanje se očekuje 3. svibnja ove godine na Dan grada Vukovara.

J. Vrdoljak

Vukovarske novine 7. ožujka 2003. godine

Kratka biografija



René Matoušek rodio se u Vukovaru 7. veljače 1958. godine. Gimnaziju je pohađao u Vukovaru.  Jedan dio života proveo je u Velikoj Gorici, gdje se preselio 1977.  godine po dolasku na studij stomatologije. Prvu zbirku pjesama Jaka veza objavio je 1980. godine, a  zbirku haiku pjesama Žegar objavljuje 1987. godine. Od 1985.  do 1990. godine kao stomatolog radio je u Žegaru  nedaleko Obrovca,   a  1990. godine  vratio se u rodni Vukovar gdje se uključuje u ponovno ustrojavanje Društva “Hrvatski dom” i biva imenovan tajnikom.

Pisao je za Polet, Studentski list, Quorum, Oko i Osječki tjednik u kojem je imao stalnu rubriku, pod nazivom “Carski rez”, gdje je opisivao svakodnevnu vukovarsku zbilju. Tijekom Domovinskog rata  njegov glas čuo se i s valova Hrvatskog radija za koji je, uz pomoć još jednog radio-amatera, prenosio izvješće o stanju u Gradu. Nakon pada grada bio je u koloni koja je odvedena na “Velepromet” i trag mu se izgubio nakon izvođenja na saslušanje iz takozvane stolarije. Njegovi posmrtni ostaci  ekshumirani su iz skupne grobnice na vukovarskom Novom groblju a identificiran je 14. studenog 2002.  godine na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu. Pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja u Vukovaru, 22. studenog 2002. godine.

U spomen na René Matoušeka održavaju se Međunarodni haiku susreti “René Matoušek” koje je pokrenuo Tomislav Marijan Bilosnić 2008. godine.



Rene Matoušek (1958-1991)

Croatia

We wish to introduce in a relatively brief format various haiku poets, past and present, who are good but not so well-known. Called “Mini Haiku Treasure Trove” to distinguish it from the usual fuler size, the new format will seek to make as many of these hidden poets known to the reader as possible. We take up a tragic poet from Croatia who met a lamentable but heroic death in 1991 while executing his duties as a medical doctor in the war-torn country. His name is Rene Matoušek.

Tomislav Maretić, a fellow countryman and a haiku poet himself, has written a short but moving introduction:

Rene Matoušek worked as a stomatologist (dentist) in a small town in Dalmatia [on the south of Croatia, alogn the coast, D.Ž]. In his spare time, he wrote poetry, haiku, short stories and other prose works. His other interests included Esperanto, working on the radio and writing his columns in various newspapers.


Rene Matoušek (1958-1991), photo from www.matica.hr

He was born in 1958 in a place called Vukovar [on the North-East of Croatia, on the Danube river; D.Ž.]. The war broke out in Croatia in 1991. When Vukovar came under attack, Matoušek returned there from Dalmatia to work as a doctor in a hospital. Vukovar fell. The day after its fall he was arrested at his family house. It was the 19th of November. He was tortured and killed on the 20th.

His elder brother who had also been arrested with him survived all this hell to tell us the sad story. Matoušek was a real humanist, creative writer and a fine poet. He was, above all, very nice, tolerant and interesting as a person. His courage was genuine and much to be commended.

20th of November was the 12th anniversary of his death. It would perhaps not go amiss if we spent few moments to read some of Rene Matoušek’s haiku poems in order for us to share his sensibility and sense of life’s joy despite his tragedy. (Notes on localities below.)